Volim ga...volim ga...ali on mene MRZI...

Tesko je voljeti, a ljubav kriti,
U srcu plakati, a nasmijan biti.
Tesko je umrijeti kad nista ne boli,
A najteze zaboraviti onog koga srce voli...


Zasto je ljubav owako teska??? Zasto??? 

Joj ljudi, tako mi je tesko... Nikom ne mogu opisati koliko me srce boli... Niko me ne moze shvatiti...
Sve me podsjeca na njega...sve... Kad se gledam u ogledalu, vidim njega, kad lutam ulicama vidim nekog tko lici na njega... jooooj... I sad se pitam kako sam se mogla u njega zaljubiti, jer je on najveci GAD, po tome sta mi sve radi... Da ga barem onaj ukleti dan nisam vidjela...da barem nisam... Pa stvarno ne razumijem kako se ne mogu zaljubiti u nekog drugog, kakooooooo....to pokusavam vec mjesecima...ali ne uspijeva...zasto??? Zasto???
Jestel vi bili ikada u ovakvoj situaciji, ako jeste molim vas reci te mi kako da se rijesim,
barem owe tuge, jer znam da se njega necu moci rijesiti... JOOJ!!! Reci te mi sta ste vi radili, pa bili happy, ako uopste postoji nesto sto vas je cinilo sretnim u tim trenutcima...

*Tebe zelim, ali nisam tvoja,
**Zivim sama jer zivjeti moram,
***Zaborav sam htijela,
****Ali mi ne vrijedi,
*****Sjecanje na tebe,
******Nikako ne blijedi...

-Samo zaborav cini kraj,
 -Nikada vrijeme,
  -Nikada kilometri...
   -Jer pokusati nekoga na silu zaboraviti,
    -Znaci jos vise ga voljeti!!! 
                                                                 

Kada smo bili zajedno ON i ja,
Ja sam  prvi put poljubila...
Prvi put sam zagrlila,
Prvi put sam istinski rekla VOLIM TE...
Prvi put je meni neko rekao VOLIM TE...
Tada sam znala sta je ljubav, ON mi je pokazao i naucio me toliko toga vezano za tu rijec..
S njim sam provela najljepse trenutke svog zivota...
I to je sve bila proslost,
A danas, danas provodim svoje najgore trenutke zivota, bez njega, sama...

Ja i on smo bili zajedno otprilike prije 2 godine... Tada smo se i upoznali, prije 2 godine...
Nismo bili tako dugo zajedno, ali ja sam ga voljela, veoma snazno... Nakon sto smo prekinuli, ostali smo neki sitni prijetelji, iako sam ga ja jos uvijek ocajno voljela... Ali poslije 3 sedmice naseg prekida, moja najbolja, bas jedna jedina najbolja drugarica, pocela je s njim... Nisam mogla da vjerujem sta se to dogadja... Te dane dok su se oni zabavljali, meni su suze tekle niz obraze, ali na kraju, nije bas na kraju jer su se zabavljali samo sedmicu ispostavilo se da on nije ni bio zaljubljen u nju, da je poceo sa njom jer su ga drugovi njegovi nagovarali... Kada sam to cula bilo mi je puno lakse...ali opet... I eto prolazili su dani, sati i sekunde, a mi vise nismo bili zajedno... Prije smo bili i neki prijatelji... Ali u zadnje vrijeme on me poceo MRZITI, jednostavno se tako grozno ponasati prema meni, svasta mi govori, a poslije trazi od mene pomoc... Pomagala sam mu, ali sada ne znam ni ja zasto...ma jednostavno zato sto sam slijepa i ne vidim da me iskoristava...jer ga volim... Ali danas je jos gori, puno gori prema meni i danas ni ja na njega ne obracam paznju i ponasam se kao da i ja njega mrzim...i to mi je nesto  najgore... Pokusavala sam ja njega i zaboraviti, ali ja kako sve vise zelim njega zaboraviti, ja njega sve vise VOLIM...i tako sam odustala... I ewo sada sjedim slomljena i pisem ovdje uz nadu da ce mi neko pomoci...i da cu biti sretnija, barem malo...
Pomozi te mi molim vas, makar VI prijatelji moji koji me i ne poznajete...pmozite mi, reci te mi sta da radim...reci te mi molim vas...  

Iz dana u dan mislim na tebe
I nadam se da cu sutra moci bez tebe,
Da mi neces vise nedostajati,
Da moje usne nece vise tvoje zeljeti.
Sjecam se trenutaka kada smo zajedno bili,
Tada smo se beskrajno voljeli,
Ni na kraj pameti nam nije bilo,
Da cemo se ikada rastati...




    

Hay... Owo je moj prwi post i na owom blogu cu pisati o nemogucoj ljubavi...
Ja sam jedno obicno bice, koje voli, voli, voli i voli...jednog preslatkog decka koji nikada, bas nikada nece biti samnom... To je jedna tuzna prica... O njemu i meni...
Owdje, na owom blogu, necu se predstavljati, samo od vas koji posjecujete moj blog, zelim da mi pomognete... U narednim postovima cete znati vise, mnogo vise...jer za sada, za moj prvi post je dosta...